Kopaonik je, na prvi dan Božića, u subotu u 19h imao temperaturu koja je iznosila -24,8C. Time je dostignuta u stepen i u decimalu, najniža temperatura zabeležena od 1961. pa do danas. Lestvicu dalje je ostao samo apsolutni minimum, koji je zabeležen 25.1.1954. godine i iznosio je -26,6C. Verovatno bi i apsolutni minimum bio ugrožen večeras, ali je došlo do naoblačenja, pa temperatura nije mogla da nastavi da opada. Poređenja radi, skorija jaka hladnoća, ona iz februara 2012. godine, imala je svoj minimum od -19,3C, i to 7. februara.
Zatim, današnja maksimalna temperatura na Kopaoniku iznosi -22,2C, što
je druga najniža maksimalna temperatura u istoriji merenja. Hladniji je
bio samo 4. februar 1956. godine, sa maksimumom od -22,6C. Ovo posebno
dobija na "jačini", ako se zna da je u najtoplijem delu dana juče bilo
sunčano! Za kraj, današnja sondaža sa najbliže lokacije, a to je Niš,
pokazuje da je izoterma od -20C u najtoplijem delu dana bila već na
visini od samo 1050mnv!
Trebaće sigurno malo vremena da prođe, da bi shvatili da smo prisustvovali
jednom zaista ekstremnom vremenskom događaju. Prići tako blizu
apsolutnim minimumima zabeleženim kroz istoriju merenja, u ovom periodu,
gde smo očigledno u ciklusu toplijih godina, je zaista podatak vredan
pažnje i divljenja.
Za sve ovo je zaslužna veoma hladna vazdušna
masa, koja je advektirana daleko na jug, van svog uobičajenog podneblja
koje se nalazi na severu, u arktičkom krugu, pri tome ne trpevši znatne
modifikacije, odnosno izmene. Izvorišnom vazdušnom masom nazivamo masu
vazduha, koja postoji iznad neke oblasti bez bitnijih promena svojih
karakteristika i svojstava najmanje 10 dana. Kada se neka vazdušna masa
pokrene, odnosno dospe u novu oblast, ona svoje karakteristike iz
oblasti iz koje dolazi prenosi u oblast u koju dolazi. U kojoj meri će
karakteristike vazdušne mase biti zastupljene u novoj oblasti, zavisi od
interakcije sa osobinama vazdušne mase koja se u toj novoj oblasti
nalazila pre prodora. Interakcija je generalno manja između dve
istoimene oblasti (kopno-kopno) u odnosu na dve različite (kopno-more).
Potpuno
je jasno da poreklo ovakve hladnoće nad našim krajevima moraju biti
hladni, kontinentalni predeli dalekog severa i severoistoka Evrope,
udaljeni hiljadama kilometara od naših krajeva.
Ključna reč u
svemu tome je kontinentalnost. Dakle, vazdušna masa, da bi bila ovako
ledena, ne sme da trpi znatne modifikacije, odnosno ublažavanja na svom
putu ka našim prostorima. Znatniju modifikaciju kontinentalna masa
trpela bi prelaskom preko drugačijeg tipa površine, odnosno mora ili
okeana. Ta modifikacija se ogleda u tome da se vodene površine znatno
manje hlade od kontinentalnih, pa će prethodno izrazito hladna
kontinentalna masa u interakciji sa postojećom vodenom površinom znatno
izgubiti na jačini svoje hladnoće. Ako pogledamo kartu Evrope, vidimo da
ta hladna vazdušna masa ne sme da prelazi preko Atlantika, Severnog ali
i Balktičkog mora (iako je ono u zimskim mesecima uglavnom zaleđeno).
8. januara je u svim predelima preovlađivalo
strujanje sa severa, s tim da je ono iznad zapadnog i dela centralne
Evrope prelazilo i preko površina Severnog i Balktičkog mora, dok je za
drugi deo centralne Evrope i njen istok strujanje bilo izrazito
kontinentalno. Temperature u području koje ima kontinentalno strujanje
su bile neuporedivo niže nego u onom u kome su strujanja prelazila preko
morskih površina.
Za jaku hladnoću potrebna je izrazita
kontinentalnost vazdušne mase, koja će takve karakteristike zadržati sve
dok ne dođe do naših krajeva. Područja sa pogodnom izrazitom
kontinentalnošću, te velikom geografskom širinom su kontinentalni
krajevi istočnog dela Skandinavije, te dalje kroz čitav pojas
severozapadnog, evropskog dela Rusije.
Takođe, važno je da mora
da postoji i dobar gradijent pritiska u smeru sever-jug, odnosno
izraženo strujanje (u vidu vetra), koje bi takvu vazdušnu masu poguralo
iz neke izvorišne oblasti u novu oblast.
Upravo iz tih oblasti
imali smo prodor ovog veoma hladnog vazduha. Njeno poreklo su predeli
Finske, te dalje deo Rusije oko Sankt Petersburga. Sinoptička situacija
koja je dovela do istog je sledeća. Imali smo prisutan jak ciklon, sa
centrom upravo iznad Balktika, te sa druge strane anticiklon iznad
istočnih oblaka Atlantika, dobro izražen meridijalno. Odmicanjem tog
ciklona dalje na istok, te istovremenim širenjem grebena anticiklona na
Skandinaviju, sa zadnje strane, odnosno u hladnom sektoru ciklona iza
hladnog fronta počeo je da se širi ka jugu i jugozapadu veoma hladan,
kontinentalni vazduh. Kada je taj hladan vazduh u sklopu fronta dospeo
do Sredozemlje, aktivirao je ciklon na jugu Italije, koji se brzo
izmeštao ka Grčkoj. Svojim rubnim delom uticao je i na vreme u našim
krajevima, posebno na jugu i jugoistoku. Prvo smo imali padavine u
sklopu hladnog fronta, a zatim i na rubu padavinske mase ovog ciklona.
Sinoptička situacija, kao i temperatura na 850mb kroz evoluciju samog
prodora, kao i trenutak vrhunca hladnoće nad našim krajevima:
Arktički
prodor koji zadržava ovako izražene kontinentalne karakteristike
izvorišne oblasti je ipak redak (zato ga i smatramo ekstremom), jer mu
se u većini slučajeva ipak deo karakteristika izmeni dok stigne do nas,
odnosno hladnoća "splasne". Vazdušna masa iz navedene oblasti se uz
povoljnu sinoptičku situaciju, u gotovoj svakoj zimi otiskuje znatno na
jug, ali naravno nije uvek Balkan ciljano područje za širenje njenog
uticaja. Dosta često prodori završe istočnije, odnosno u zemljama oko
Crnog Mora, ili (ređe) hladnoća može preko centralne Evrope da ode dalje
ka zapadu Evrope, dok Balkan bude preskočen. Moglo bi se reći da se baš
izrazit kontinentalni prodor arktičkog porekla javlja svakih 10 do 15
godina, dok su oni u blažim formama znatno češći, te se mogu javiti i u
nekoliko zima uzastopno. U zimama u kojima je često prisutan anticiklon,
odnosno blocking nad Atlantikom i Skadninavijom, može biti nekoliko
prodora iz ove izvorišne oblasti .
Arktička vazdušna masa se
uglavnom odlikuje stabilnim i veoma hladnim vremenom, pri čemu je ta
hladnoća jako dobro izražena kroz sve slojeve atmosfere. Tačka rose bude
u dubokom minusu. Kada trpi modifikacije prelazeći preko vodenih
površina daleko na severu, sem popuštanja intenziteta hladnoće vazduh
može pokupiti izvesne količine vlažnog vazduha, te doneti slabe,
uglavnom stratiformne padavine, mada u slučaju jakog ciklona, kada
postoji i nešto nestabilnosti na njegovom hladnom frontu, može da podari
i pljuskove snega. Konkretnije padavine se javljaju daleko na jugu,
kada ova vazdušna masa služi kao "okidač" za formiranje ciklona duž
čitavog Sredozemlja ili Crnog mora.
Evo i sinoptičke analize izraženijih prodora istog tipa iz prošlosti:
Sredina
treće dekade januara 1954: Datum apsolutne minimalne temperature na
Kopaoniku. Ako pogledamo sinoptičku situaciju iz arhive modela NCEP,
vidimo upravo dobitnu kombinaciju za advekciju jake hladnoće ka našim
krajevima. Imamo jak anticiklon, u vidu slova omega (takozvani omega
blocking), sa centrom iznad Skandinavije, te jezgro ledenog vazduha koje
se na njegovom istočnom rubu spušta dalje na jug. Kod ovog prodora
imali smo izrazito suvo zahlađenje, jer je hladnoća aktivirala ciklon
suviše južno za naše krajeve, kod obala Turske. Zbog jako niske tačke
rose i vedrine, te ipak ne toliko jakih strujanja (vetra) koji bi
sprečavao jako hlađenje, i ne čudi što je apsolutni minimum zabeležen
upravo tada. Takođe, vidimo i kartu temperature na 850mb tog dana.
Kraj druge dekade februara 1985: Jako
slična sinoptička situacija kao i 1954., vidimo da postoji izražen omega
blocking, sa centrom iznad Skandinavije, na čijem istočnom rubu klizi
akrtička hladnoća sa severoistoka Evrope dalje na jug. I ovaj prodor je
bio suv, odnosno i u ovoj situaciji je do formiranja ciklona došlo
daleko jugoistočnije od naših krajeva. Ponovo je sa lakoćom bilo
minimalnih temperatura ispod -20 stepeni, i jako niskih maksimalnih
temperatura. U prilogu je data takođe i temperature na visini 850mb
iznad nas na vrhuncu prodora. (karte 1985 1,2,3)
Kraj decembra
1996: Situacija koja je jako slična ovoj koju imamo sada, 21 godinu
kasnije. U ovoj situaciji takođe je postao izražen "blokirajući"
anticiklon na severu Evrope, ali je bio postavljen nešto zapadnije,
centrom bliže Britaniji, tj. iznad Severnog mora. Samim time, sa ovim
prodorom, zbog zapadnijeg upada glavnine hladnoće došlo je do formiranja
ciklona gotovo na istom mestu na kom smo ga imali i ovih dana, a to je
jug Italije, te je ciklon kasnije nastavio dalje ka Grčkoj. Ovaj prodor
su okarakterisale i konkretnije snežne padavine (40-ak centimetara) uz
samu ledaru. Bilo je identično, jako niskih maksimalnih temperatura (27.
decembra je iznosio -21,0C, dok je minimum dva dana kasnije iznosio
-23,6C). U prilogu je, kao i u situacijama iznad, data i temperatura na
850mb na vrhuncu hladnoće iznad naših krajeva.
Druga
dekada februara 2004: U ovoj situaciji, takođe smo dan dva ranije imali
izražen anticiklon na severu i severozapadu Evrope. Zatim je njegov
centar počeo da se spušta ka centralnoj Evropi, te se na njegovom rubu
jezgro hladnoće sa severoistoka spustilo direktno na nas. Ponovo nije
bilo ciklonske aktivnosti blizu naših krajeva. Ipak, zbog nešto
izraženijih strujanja sa severa (zbog većeg gradijenta pritiska), sa
vedrinom nije moglo maksimalno doći do izražaja hlađenje vazduha u
noćnim satima, ali je ipak i pored toga temperatura dostigla jednu od
najnižih vrednosti u istoriji merenja. Tog 13. februara temperatura je
ujutru opala na -24,3C.
I za kraj pogledajte kako je Kopaonik izgledao ovog slobodno možemo reći istorijskog dana sa meteorološkog aspekta: