Malo je onih koji su imali priliku da se popnu na vrh jednog ovakvog objekta, a još manji je broj onih koji su se usudili da ga koriste na predviđen način. Dosta ljudi novogodišnje uspomene vezuje za podnevni koncert Bečke filharmonije, miris iz kuhinje i skijaške skokove u Garmiš-Parterkirhenu.
Ovih dana se u domovini skijanja održava svetsko prvenstvo u nordijskim skijaškim disciplinama na skakaonici, "Holmenkollbakken". Upravo ta nadaleko poznata skakaonica u Oslou bila je inspiracija za nastajanje jednog ovakvog arhitektonskog dela na našim prostorima.
Skakaonica na Kopaoniku je zbog svoje specifičnosti locirana
na mestu novoizgrađene staze "Krst". Na vrhu su planirane dve etaže:
jedna za takmičare a druga za posetioce u vidu kafea iz kog bi se pružao
panoramski pogled na skijaški centar. Jednostavnu konstrukciju
grandioznog objekta čini pravoizvdna površ (površina čije su izvodnice
prave linije) koja nastaje kretanjem, uplitanjem, jednog jedinog
elementa - štapa, koji ostaje vidljiv na svim mestima.
U arhitektonskim krugovima ovaj projekat nije prošao
nezapaženo. Bio je bio izlagan prošle godine u Beogradu na 32. salonu
moderne arhitekture. Ostali su utisci da je objekat preambiciozan i da
je kopija već postojećih u Nemačkoj, Norveškoj...Da li ćemo onda reći da
je svaki naš most kopija nekog drugog? Da li je Gustav Ajfel
razmišljao, kada je sam iscrtavao svih 15000 elemenata, da je njegova
kula preambiciozna?
Graditelji širom sveta se na različite načine bore protiv
gravitacije i prirodnih sila. Sva prethodno navedena problematika bila
je gavna pokretačka snaga pri nastajanju ovog arhitektonskog dela.
Biti isti, a različit je ono što ovaj projekat izdvaja i
stavlja ga rame uz rame sa najpoznatijim skakaonicama sveta. Procenite
sami da li je autor bar malo u tome uspeo?
"Samo ona dela koja pogađaju u dubinu ljudske interese,
interese građana, interese prostora, koja povezuju sebe sa tradicijom,
mogu računati da će ući u istorijsku baštinu svih nas" Ranko Radović.