Kako će pandemija koronavirusa uticati na zimsku sezonu na Kopaoniku?
27.7.2020. | 14:12 -> 28.7. | 15:10 | Autorski tekstovi | KOMENTARI (22)
| | | | | | |

URL je iskopiran!


Do početka skijaške sezone na Kopaoniku, ostalo je nešto više od četiri meseca. U normalnim godinama, smeštajni kapaciteti bi polako započinjali prodaju aranžmana sa značajnim sniženjima. Međutim, ove zimske sezone, količina snega ipak neće biti najveći izvor neizvesnosti za skijaše i bordere. Globalnom pandemijom koronavirusa, putovanja su se nesumnjivo promenila na svetskom nivou. Turizam je grana privrede koja je ubedljivo najviše pogođena, te je potpuno logično, da svi ljubitelji zimskih sportova žele da znaju samo jedno - kako će pandemija koronavirusa uticati na narednu zimsku sezonu?

No, krenimo od marta meseca ove godine. Sreća u nesreći je da je pandemija koronavirusa izbila na kraju skijaške sezone. Sezona na Kopaoniku je skraćena za "samo“ dve nedelje, a direktni uticaj se prelio na još dve dodatne skijaške nedelje. Finansijski gubici JP "Skijališta Srbije“ i hotelijera nisu bili veliki, obzirom da se radi o nedeljama na samom kraju skijaške sezone, koje umnogome zavise od količine snega i za koje potražnja nije velika. Druga sreća u nesreći je nemogućnost putovanja naših državljana na pomorske destinacije, te će u globalu i hotelijeri i Skijališta biti u plusu, jer će ovo biti jedna od najboljih letnjih sezona na Kopaoniku u poslednjih nekoliko godina.

Međutim, letnja sezona na Kopaoniku u doba koronavirusa je logistički mnogo manje izazovna ako je uporedimo sa zimom. Prijatno letnje vreme i niža posećenost, u zbiru daju manje gužve i lakšu primenu mera fizičkog distanciranja. Da bismo predvideli šta nas sve očekuje, moramo prvo pogledati sveže primere iz ski centara koji su ove ski sezone bili rana žarišta koronavirusa. 

Najpoznatiji primer brzog širenja bolesti je tirolski skijaški grad Išgl, koga još nazivaju i zimskom Ibicom. Veruje se da je nulti pacijent bila konobarica koja je virus donela u ovo mesto 5. februara. Studija koja je kasnije urađena, nedvosmisleno je pokazala da čak 42% stanovnika Išgla nosi antitela novog koronavirusa. To je najviša stopa infekcije koronavirusom ikad zabeležena u nekoj populaciji širom sveta. Skijalište je zatvoreno 13. marta i za tih 35 dana malo ljudi je razvilo ozbiljne simptome (mala populacija oko 1 500 stanovnika), što je pomoglo da se epidemija brzo i neprimetno proširi. Rezultat je preko 11 000 otkrivenih građana EU koji su pokupili virus u ovom mestu. Pravu brojku verovatno nikada nećemo ni saznati.

U Americi nije bio toliko eksplozivnog širenja virusa u populaciji skijaških gradića ali se smatra da su zimski centri poput Aspena, doprineli bržem širenju virusa na veće gradove, zbog fluktuacije turista.

I na Kopaoniku je, krajem prošle zimske sezone, registrovano nekoliko slučajeva infekcije kod osoblja jednog od hotela. Na svu sreću, daljeg širenja virusa iz tog klastera nije bilo.

Najsvežiji primer nam dolazi sa južne hemisfere gde je sada kalendarski zima. Popularna australijska skijališta su vrlo brzo zatvorena za skijanje, zbog razbuktavanja epidemije u okolnim gradovima. Jedno od njih bilo je u funkciji samo 4 skijaška dana.

Poznata francuska glečerska skijališta su počela sa letnjim režimom rada uz različita organičenja. Les 2 Alpes skijalište je propisalo nošenje maski na žičarama, dok je Val d''Isère ograničio broj skijaša na 600, uz obaveznu rezervaciju dva dana pre dolaska.

Kakva će predstojeća zimska sezona biti na Kopaoniku i da li će je uopšte biti zavisiće od mnogo faktora. Ništa se ne može tvrditi sa sigurnošću, jer se stvari na globalnom nivou menjaju velikom brzinom. Što se samog virusa tiče, na svetskom nivou se definitivno ubrzava pandemija. Sa jedne strane, sve je više i više zaraženih, ali sa druge strane medicina polako uči kako da se bori sa virusom. Medicinsko osoblje sada ima mnogo više kliničkog iskustva, te se dosta lakše vrši trijaža i lečenje pacijenata nego na početku pandemije. Brza dijagnostika bolesti pokazala se kao ključna u smanjenju smrtnosti pacijenata. 

Ipak, za sada jedina pouzdana odbrana od virusa je nošenje maski, fizičko distanciranje, masovno testiranje i izolovanje zaraženih. Sve dok mednicina ne napravi neki nagli proboj u lečenju ove bolesti, ovo će biti jedini efektivni način borbe. Pod probojem se smatra pronalazak pouzdane i efektivne vakcine ili nekog leka koji će pozitivno uticati na tok bolesti.

U normalnim okolnostima potrebno je najmanje 4 godine za razvoj delotvorne i bezbedne vakcine. Međutim, obzirom da je ovo globalni problem, već nekoliko vakcina je u trećoj završnoj fazi ispitivanja kada se vrši testiranje na hiljadama ljudi. Ipak, male su šanse da vakcina bude spremna do početka zimske sezone na Kopaoniku. Čak i da vakcina bude odobrena postojaće veliki logistički problemi u transportu, pakovanju i proizvodnji ogromnih količina potrebnih da se dobar deo čovečanstva vakciniše. Uz sve probleme, vrlo je verovatno i da će razvijene i bogate zemlje prve dobiti vakcinu.

Druga stvar koja može da spreči prenos virusa je sticanje kolektivnog imuniteta. Taj faktor gotovo sigurno neće igrati presudnu ulogu na tok zimske sezone na Kopaoniku. Preliminarnom studijom utvrđeno je da je tokom prvog pika pandemije imunitet steklo tek oko 7% stanovništva Srbije. Prateći tok epidemije, grubo predviđanje je da će do početka sezone biti maksimalno 20% stanovništva koje je preležalo ovu bolest. Sa druge strane, vrlo je upitno trajanje imuniteta koji se stiče, tako da priču o "imunitetu krda“ najverovatnije možemo da zaboravimo bez delotvorne vakcine.

Treća stvar koja može da utiče na tok bolesti je takozvano "slabljenje virusa“. RNK virusi u koje spada i nov koronavirus sporo mutiraju. Trenutno ne postoji ni jedan relevantan naučni dokaz da se virus promenio u odnosu na onaj sa početka pandemije. Dešavaju se sitne mutacije koje ne utiču na tok bolesti. Istorija nas uči da virusi zaista evoluiraju, najčešće tako da daju blaže forme, kako ne bi ugrozili domaćina (u ovom slučaju čoveka) koji im omogućava dalje širenje, odnosno preživljavanje. Međutim, taj proces je neuporedivo duži od 9 meseci, posebno za RNK viruse. Dakle, ni na slabljenje virusa ne možemo da se oslonimo kao faktor koji će uticati na ski sezonu na Kopaoniku.

Ovde je trenutak da matematički objasnimo zašto se najčešće mislilo da je virus oslabio posle prvog pika epidemije. Virus je takav da mali procenat zaraženih (ispod 10%) pokazuje vrlo teške kliničke slike. Kada se merama prevencije i zatvaranjem ljudi, virus svede na male brojke u ukupnom zbiru, onda praktično i nema teških slučajeva. Slabljenjem mera i otvaranjem, virus se prokužuje kroz populaciju, ponajviše među mladima koji imaju najviše kontakta i koji najmanje ispoljavaju simptome. To pomaže da se virus "sakrije“ u populaciji i da se brzo proširi epidemija, što se i desilo u austrijskom gradiću u Tirolu. Nakon 6 do 8 nedelja i stvaranje kritične mase zaraženih, mali procenat teških slučajeva postaje u zbiru velika brojka. 

Jedina stvar koja bi pre pronalaska vakcine mogla da bude "game changer“ je pronalazak dosta jeftinijeg, pouzdanog i brzog testa kojim bi se lako i brzo identifikovali i izolovali potencijalni prenosnici. Američka agencija za hranu i lekove već je dala odobrenje za novi brzi test na antitela, koji se radi na licu mesta. Test iz brisa može dati rezultate za manje 15 minuta, a uzorci se analiziraju uređajem malo većim od mobilnog telefona. Vreme će pokazati koliko je ovaj test pouzdan.

Suma sumarum, jedino na šta možemo da se pouzdano oslonimo su mere prevencije i dijagnostikovanje potencijalnih rizika za širenje virusa tokom zimske sezone.

Najmanji rizik za prenošenje virusa upravo jeste spuštanje niz planinu. Verovatno je veća šansa da zaradite neku ortopedsku povredu nego da se zarazite koronavavirusom tokom otklizavanja niz stazu. Međutim, zimski odmor nije samo spuštanje niz planinu, u zimovanje spada i čekanje u redovima za žičare i ski karte, vožnja u korpama sedešnica, odmaranje u ski restoranima i hotelskim SPA centrima ali i prevoz autobusom.

Verovatno nešto veći rizik je vožnja četvorosedom i šestosedom. U korpama žičara delimo prostor sa drugim skijašima ne duže od 5 minuta i to najčešće sa istim ljudima sa kojima smo u smeštajnim kapacitetima. Uz obavezno korišćenje maski, ne spuštanje hauba i eventualni smanjeni kapacitet sedešnica, rizik prenošenja virusa bi bio veoma nizak. 

Sa druge strane organizacija dugih redova na ulazu u žičare i kupovinu ski karti je jedna od ključnih preventivnih stavki. Potrebno je propisati obavezno nošenje maski i držanje fizičke distance u redovima. Takođe, potrebno je raznim benefitima stimulisati bezbednu on-line kupovinu ski karti i uz isti besplatno deliti odgovarajuće skijaške maske, koje bi bile obavezne za nošenje.

Najveći rizik su definitvno zatvoreni ali i otvoreni prostori sa puno ljudi, što je srednje ime za ski kafiće i noćni život na Kopaoniku. Čak i u nepandemijskim uslovima, skijaši obično nose pokrivače za lice tokom skijanja. Međutim, ulaskom u prepune ski kafiće pravo je zadovoljstvo skinuti mokru masku, popiti piće i razgovarati sa drugim ljudima. Jednostavnog rešenja za ovaj problem nema. Teško je očekivati disciplinu turista na ovim njima omiljenim mestima. Ograničenje radnog vremena i kapaciteta restorana/kafića/noćnih klubova/SPA centara, uz nošenje adekvatnih maski će samo delimično smanjiti rizik prenosa virusa.

Jedna od mera na kraju prošle sezone
JP "Skijališta Srbije“ i smeštajni kapaciteti moraju implementirati opsežne i detaljne protokole i pravila ponašanja. Na mestima gde je neophodno, potrebno je postaviti razdelnike od pleksiglasa, kakve viđamo poslednjih meseci u maloprodajnim objektima. Zbog niskih temperatura i pojačanog nosnog sekreta, higijenu dodirnih površina je potrebno povećati na najviši nivo. Smeštajni kapaciteti moraju redovno vršiti dezinfekciju svojih objekata. Nacionalni park Kopaonik i JP "Skijališta Srbije“ bi morali da svim turistima na ulaznim kapijama dele edukativne brošure sa pravilima ponašanja na planini u vreme pandemije.

Uopšte govoreći potrebno je stimulisati bezkontaktno plaćanje, izbegavati putovanje autobuskim prevozom, ograničiti kapacitet skijališta, jesti i piti na otvorenom, koristiti maske kada je god to moguće, držati fizičku distancu, uvesti novu fleksibilnu politiku rezervacija aranžmana kao i povraćaj novca u slučaju prekida ski sezone, praktikovati jako dobru higijenu, otvoriti kovid ambulantu, a turisti moraju biti najodgovornija karika u ovom lancu.

Ekonomska kriza prouzrokovana pandemijom koronavirusa pogađa ceo svet. Turizam je prvi na udaru, a gubici se mere milijardama eura. Ako se ovakvi trendovi nastave nesumnjivo je da će se to preliti i na Kopaonik. Ne znamo koliko će stranih turista uopšte posetiti ski centar Kopaonik. Ne znamo da li će im biti dozvoljen ulazak bez PCR testa. Sa druge strane većina epidemiologa najavljuje novi talas korone na jesen, pa je upitno da li će uopšte i želeti da posete Srbiju. 

Zima, ma koliko to nama izgledalo daleko, je već vrlo blizu. Korona definitivno ne posustaje i u kombinaciji za sezonskim gripom, verovatno će nam zadavati još dugo glavobolju, kako na medicinskom tako i na ekonomskom planu. Zato treba delovati brzo i hitno osmisliti detaljan turistički plan i krenuti što pre u realizaciju istog. To je jedini način da ove sezone svi zajedno pokušamo da spasimo turizam na Kopaoniku ali i da onemogućimo da se velikom fluktuacijom turista, virus vrati kao bumerang u gradove. Mi smo svoj mali doprinos dali ovim člankom, a sada su na redu svi ostali turistički subjekti na Kopaoniku.