Formiranje cene ski karti: Da li je ski pass skup ili ne?
16.3.2016. | 00:24 -> 20.3. | 01:56 | Autorski tekstovi | KOMENTARI (62)
| | | | | | |

URL je iskopiran!


Usled nepovoljnih vremenskih uslova proteklih nedelja, sporadično se porovlači pitanje formiranja cene ski passa za ski centar Kopaonik. U narednom članku pokušaćemo da objektivno iznesemo naša zapažanja, neke zanimljive statističke podatke kao i predloge na koji način poboljšati proces formiranja cenovnika usluga na kopaoničkom skijalištu. Članak je inicijalno napisan pre dve godine kada je situacija sa prirodnim padavinama bila identična ovosezonskim. Osvežili smo ga novim podacima i smatramo da je vredan ponovnog aktiviranja.

Pre početka skijaške sezone, najčešće tokom avgusta ili septembra meseca,  Skijališta Srbije kao javno preduzeće šalje na usvajanje Vladi Republike Srbije predlog cenovnika svojih usluga. Procedura je takva da više ministarstva u Vladi Srbije prvo daju svoje mišljenje i tek se na kraju, na sednici Vlade cenovnik i usvaja. Potpuno ista procedura se primenjuje i za promenu usvojenog cenovnika.

Imajući iskustva iz prethodnih godina, kada je usvajanje cenovnika trajalo od avgusta do decembra meseca jasno je da je ovakav način formiranja cena neefikasan. Samim tim onemogućava se pretprodaja ski pass-a odnosno formiranje raznih atraktivnih ski paketa od strane agencija, hotelijera, ugostitelja, ski škola i servisa. Takođe sasvim je jasno zašto je ovom procedurom praktično nemoguće u toku sezone menjati cenovnu politiku ako tržište to zahteva. Dakle potrebno je naći modalitet da Skijališta sama mogu da formiraju i menjaju "u letu" svoj cenovnik.

Investiranje u ski centar Kopaonik počelo je tokom 2004. godine izgradnjom novog četvoroseda sa pokretnom trakom na najfrekventnijoj žičari Karaman greben. To je bila prva investicija u skijalište još od davne 1992. godine kada su izgrađene poslednje žičare Struga, Ledenice, Gvozdac, Duboka II i Krčmar.

Narednih 10 godina uložena su ogromna sredstva u modernizaciju skijališta kako u infrastrukturu i mehanizaciju tako i u obuku zaposlenih. Nabrojaćemo samo u kratkim crtama šta je sve krupnije urađeno u ski centru Kopaonik:

Uređivanje staza je zadnjih sezona podignuto na znatno viši nivo. Radnici Skijališta su slati na obuke u strane ski centre, a Skijališta su nabavila i nove tabače uključujući i tabač sa vitlom za najstrmije staze. Kombinacijom veštačkog i prirodnog snega i antierozivnim letnjim radovima uređenje staza je daleko bolje. Treba naglasiti da u lošim vremenskim uslovima (visoke temperature, velika vlažnost vazduha i južni vetar) i na visinama ispod 2000 mnv održati ceo dan kvalitetno stazu sa velikim protokom skijaša je praktično nemoguće.

Kada se sve uzme u obzir, logično bi bilo zaključiti da podizanjem kvaliteta usluga neminovno dolazi i do povećanja cena ski karata. Zato smo iz naše arhive preuzeli cene ski karti u prethodnih 10 godina. Cene u dinarima smo pretvorili u evre po zvaničnom kursu NBS za 1. decembar tražene sezone i dobili zanimljive podatke.

Cena šestodnevnog ski pass-a je na početku investicionog ciklusa pre deset godina, pa sve do prošle ski sezone bila, verovali ili ne, viša za 2.7€ (101,7€ naspram prošlogodišnjih 99€). Od ove ski sezone cena šestodnevne ski karte je praktično po prvi put poskupela te je sada cena viša za 13.9€ (115.6€ naspram nekadašnjih 101.7€ - poskupljenje od 16%) dok je jednodnevna ski karta skuplja za 3.3€ (22.9€ naspram današnjih 26.2€).

Realnost je da danas ne postoji ski centar sa približno istom infrastrukturom, a da ima nižu cenu šestodnevnih ski karti od Kopaonika. Realnost je takođe i da verovatno nema siromašnije zemlje sa boljim ski centrom.

Ovakvom politikom cena se popularizuje sedmodnevno skijanje odnosno duži ostanak na planini jer posledice po hotelijere i ugostitelje i uopšte po turizam bi bile nesagledive ako bi se Kopaonik sveo na vikend destinaciju.

Generalno gledano cena sedmodnevnog boravka na Kopaoniku se vrlo malo promenila zadnjih 10 godina uprkos naglom kvalitativnom skoku u pružanju usluga odnosno ogromnim investicijama (poskupljenje od 2.3€ do 3.3€ na dnevnom nivou po osobi).

Potpuno je drugo pitanje kako se kretao naš životni standard u prethodnih deset godina ali nažalost mi nismo merodavni da o tome ovde raspravljamo. Živimo u sistemu gde da bi preduzeća opstala moraju da igraju po tržišnim principima svidelo se to našem budžetu ili ne.

Da parafraziramo jednu našu staru izreku ko o čemu vojska o skraćenju vojnog roka, a skijaši o sniženju cene ski pass-a :)

Statistika kaže da u prethodnih 14 godina skijalište prosečno radi sa 60% kapaciteta. Kada kupite ski kartu možete očekivati da u funkciji bude 12/20 žičara. Gledajući statistički kada radi više od 12 staza vi ste na dobitku, u suprotnom na gubitku. Kupovinom ski karte morate biti svesni da vam niko ne garantuje da će raditi 20/20 žičara. Oslonite se na realnost da novac koji dajte za ski pass dajete statistički gledano za 12 žičara.


Jedna od prvih investicija u ski centru Kopaonik je bio SKI DATA sistem za proveru ski karti. Ovaj napredni sistem omogućava Skijalištima kompletnu statistiku svih skijaških dana i kao takav se verovatno i koristi u formiranju cenovne politike. Mišljenja smo da je potrebno statistički obraditi svaku skijašku nedelju u prethodnih 9 godina i na osnovu kapaciteta skijališta Kopaonik formirati cenovne razrede. U periodima kada broj skijaša premašuje kapacitet skijališta i pojedinih žičara treba korigovati cenu na gore ne samo zbog profita već zbog bezbednosti i samog ugođaja na skijalištu ili ograničiti broj prodatih ski karti. Sa druge strane u periodima smanjene posete korigovati cenu raznim promotivnim akcijama. Najbolji primer je veoma uspešan ski opening i promotivni top ski vikendi.

Investiranjem u sistem veštačkog osnežavanja ski sezona se produžila na kraj novembra i sredinu aprila. Koliko ovaj sistem znači pokazalo se na primeru ski sezone 2013/14. i 2015/16. koje su sa najmanje snežnih padavina u poslednjih 14 godina. I pored jako malo snega, velike vlažnosti, visokih temperatura i južnog vetra obe ski sezone Kopaonik je radio bez prekida sa prosečno 13 cm, odnosno 21 cm prirodnog snega. Kopaonik je jedan od retkih ski centara koji u okruženju uopšte i radio (posebno se odnosi na sezonu 2013/14).

U takvim vremenskim uslovima troškovi Skijališta se povećavaju većim utroškom električne energije i većim angažovanjem ljudstva i tabača. Međutim to je cena koja mora da se plati da bi se sezona što više produžila. U krajnju ruku Skijališta i ulaganja države kroz ista treba da doprinesu razvoju Kopaonika i potkopaoničkih mesta i turizma uopšte.

 

Produžetkom ski sezone otvaraju se razne mogućnosti za već pomenute promotivne akcije. Naša skijaška nacija nije navikla da skija u decembru i aprilu odnosno u periodima kada u gradovima nema snežnog pokrivača i kada je temperatura u plusu. Zato se mora više poraditi na marketingu i popularizaciji ski sporta uopšte. Pomenuti meseci su idealni za tako nešto.