vanelic2  |   |  22.01.2010. 08:51

DAN 14, Kopaonik (Srbija) 16.01.2010.
Moj posljednji dan skijanja na Kopaoniku. Danas nas je u Vili Radigost ostalo samo četvero, ali Ilija mi i danas pronalazi prijevoz do skijališta. Vani je hladnije nego prethodnih jutara. Navodno je na planini noćas nešto padalo i još uvijek pada.
Zaista kako se od Brzeća dižemo prema skijalištu, primjećujem puno više snijega nego jučer ili prekjučer. Nije ga palo Bog zna koliko. Samo koji centimetar, ali i to je napredak. Još uvijek lagano pršti dok na noge stavljam skije i put žice. Da ne bude da samo hvalim Kopaonik, ima i jedna zamjerka. Iako nove, žice su dozlaboga spore – posebice 4-sedežnica na Karamanu. Sporiju žicu od ove na Karamanu u životu nisam vidio. Danas je hladno, -7°C, lagano puše, i sjediti na žici 15 minuta nije baš ugodno. Još je tu i magla koja se cijeli dan igra s nama skijašima – malo je ima pa malo je nema, malo je gore pa malo dolje. Igram se i ja s njom pa ovisno o tome gdje se nalazi, mijenjam i ja brežuljak. Dobro je to što je Kopaonik rasprostranjen na nekoliko brežuljaka pa će gotovo uvijek postojati neki dio skijališta gdje nema magle.
Staze i dalje savršeno drže, a ljudi daleko manje od posljednja dva dana iako je subota. Sa staze se ravno ulazi na žicu.
Skijalište se zatvara u 16:00 sati i kao naručeno. Jer upravo tada se gusta gusta magla spustila nad cijelo skijalište i skijanje postaje nemoguća misija.
Na kraju završne impresije o Kopaoniku. Kao što sam rekao, čitajući natpise na netu, nikakva očekivanja nisam imao od ovog skijališta. Zbog toga je i moje iznenađenje uređenosti Kopaonika bilo veće. Puno staza s daljnjim velikim potencijalom razvoja. Odlično uređene staze. Nove žice. Organizacija i red. Nema gužvi. Cijena skipass jeftinjava. Cijene hrane i pića na skijalištu nešto viša od srpskog prosjeka, ali i dalje jeftinije od skijališta na zapadu. Uglavnom, jedno zaista ugodno iznenađenje i bez puno razmišljanja vratit ću se ovdje dogodine. U drugoj polovici veljače – tada kažu da na Kopaoniku uvijek ima najviše snijega.
Da ne zaboravim pohvale Iliji i njegovoj Vili Radigost. Cijelu vilu je izgradio on svojim rukama i u vili prevladava drvo. Restoran za doručak i večeru je također sav u drvu s velikim kaminom. Hrana je domaća i fenomenalna i uvijek ju je toliko da ne možeš nikada sve pojesti (ovo govori netko tko obično jede ko vuk). Sobe su čiste, tople i udobne, a kako je vila malo udaljena od glavne ceste, odlično se spava uz zvuke riječice koja protječe ispod prozora. A cijena? 18 eura za polupansion. Nevjerovatno...

2+3 = (malim slovima)