vanelic2  |   |  22.01.2010. 08:49

DAN 11, Kopaonik (Srbija) 13.01.2010.
Dug je put preda mnom od Borovetsa do Kopaonika. Uključuje nekoliko autobusa, jedan vlak i jedan automobil.
Kada u 08:00 izlazim iz Hotela Victoria natovaren kao magarac prema stajalištu minibusa, još uvijek lagano sniježi. Cijelu je noć padalo, ali napadalo je svega par centimetara. Ali i to je napredak. Glavna ulica Borovetsa je pusta. Jedino ludi Hrvat i vozač u minibusu koji, čim sam uskočio, odmah kreće prema Samokovu. U Samokovu odmah presjedam u minibus za Sofiju. Za razliku od onog prethodnog, ovaj za Sofiju je dupkom pun. Ljudi odlaze u 70-tak kilometara udaljenu Sofiju vjerovatno raditi ili u opskrbu.
Sofija je i dalje siva i neuredna. Avtogara Yug je i dalje obično stajalište ispod mosta. Uzimam taksi do glavnog željezničkog kolodvora. Zaključio sam da je s taksistima najbolje ne koristiti engleski jezik jer im to daje dojam da si pun para. Umjesto toga sporazumijevam se na hrvatsko-bugarskom (nakon 10 dana u ovoj zemlji već sam uspio pohvatati par korisnih fraza). Tako zaključuju da sam iz jedne siromašne zemlje Hrvatske koja čak ni nije u EU pa cijena naglo ide dolje. Ovaj današnji čak uključuje i taksimetar.
Dvadeset minuta kasnije i olakšan za samo 8 leva nalazim se na željezničkom kolodvoru. Onom istom komunističkom masterpieceu od prije nekoliko dana – prevladava beton, sivilo, a u glavnoj sali na zidu dominiraju tipični ukrasi komunizma gdje simbolika narodnog rada dominira. I ne daj Bože da malo ugriju kolodvor. Gdje god da se krenem, užasno je hladno. Čak i soba na čijem ulazu na ćirilici piše ''topla čekaona'' nije baš topla.
Svakodnevno postoji vlak koji iz Sofije kreće u 11:40 prema Beogradu, a usput prolazi kroz Niš koji je dobra odskočna daska za Kopaonik. Cijena karte je 26 leva. Taj vlak zapravo kreće iz Istanbula gdje mnogi Bugari i Srbi odlaze u shopping. Čitaj, ovaj vlak je raj za švercere. Nešto slično onom našem Croatia Busu iz Zagreba za Trst. Kada ulazim u vlak koji je prljav da prljaviji ne može biti, smrdljiv da smrdljiviji ne može biti (posvuda se puši bez obzira bio to odjeljak za pušače ili nepušače), šverceri naveliko prepakiravaju stvari. Svi su odreda Srbi, svi sumnjivi tipovi. Granica je svega sat vremena od Sofije i treba se dobro pripremiti. Na sebe se navlači troje hlača, isto toliko majica i jakni. Ono što im ne stane na sebe, guraju pod sjedala, u ženske torbice. Tipovi u mojem odjeljku švercaju tko zna koliko signalnih lampi za automobile. Ja samo promatram i zabavljam se prizorima.
Na granici mene nitko ništa ne pita. Jedni mi pečatiraju putovnicu, drugi mi pečatiraju putovnicu. Za ostale slijedi pretres ili nekoliko novčanica dinara među listovima putovnice da ih se pusti na miru. Očito korupcija i dalje cvijeta.

2+3 = (malim slovima)