Više puta smo pisali o Zdravstvenoj zaštiti na Kopaoniku http://www.infokop.net/autorski-tekstovi/zdravstvena-zastita-na-kopaoniku.html
koja bi po pravilu trebala da bude organizovana i sveobuhvatna
delatnost, ali slučajevi kao Danijela Ilića i ličnog iskustva od pre
dve godine ukazuju na nedostatke i "šupljine" koje se tiču zdravstvene
zaštite skijaša na Kopaoniku.
Objavljujemo Vam mail koji smo dobili od Danijela Ilića, momka
koji se povredio na Karamanu o čemu je pisala i Politika: "Evo sada i mene, tj. skijaša koji je slomio nogu u nesreći
22.02.2010. godine, da kažem šta se stvarno desilo.
Ovaj komentar kucam
iz Ortopedske bolnice "Banjica". Sada su bolovi podnošljivi pa želim da
upozorim sve dobronamerne ljude na opasnosti koje ih čekaju na
najboljem srpskom skijalištu Kopaoniku. Mnogi me savetuju da tužim
"Skjališta Srbije" ali verujte da mi te stvari do sada nisu padale na
pamet od bolova koje sam imao. Što ne znači da neću mojim advokatima
prepustiti da nešto učine jer je krajnje nesavesno pustiti skijaše da se
voze neispravnim žičarama (koje su kako mi se čini iz 1984. godine) i
to ne zbog novca koji meni ne može ni u kom slučaju da nadoknadi fizički
i psihički bol koji sam pretrpeo, nego zbog drugih ljudi kojima se
svakog trenutka može desiti ista ili ne daj Bože gora nesreća. Sve
tanjire na Kopaoniku bi svaka savesna inspekcija trebala zatvoriti
zbog opasnosti po skijaše. Da ne mislite da sam skijaš početnik,
naprotiv, skijam još od malih nogu, ne mogu reći da sam profesionalac
ali sigurno nisam amater i imam dug skijaški staž. Skijao sam na svim
stazama na Kopaoniku i taj dan sam sa bratom bio na novom četvorosedu na
"Gobelji" i vraćali smo se prema "Marinim vodama". Uzeo sam tanjir na
"Karamanu" ne misleći da me čeka nešto strašno. Kada smo došli pred
vrh, border koji je bio ispred mene je pao što se redovno dešava na
"tanjiru" pogotovo na "Karamanu" gde radi bord škola "Jaram" i ljudi uče
da voze bord to jest uglavnom se radi o početnicima. Znam da i kada sam
ja učio da skijam da su padale čitave čete vojske pa nije padala žica.
Uglavnom, posle njegovog pada čitava žica je pala i ja koji sam bio
najbliži izlazu sam pretrpeo najžešći udar, po nozi me udarila šipka od
"tanjira" i tada počinju moje patnje. Brat koji je bio iza mene se dobro
ugruvao ali na sreću ništa nije slomio. Ja sam zadobio spiralni prelom
butne kosti. Momci iz GSS-a su bili blizu i brzo stigli u pomoć i želim
da im se iskreno zahvalim i da kažem da se radi o odličnim
profesionalcima. Ali oprema koju imaju je malo reći zastarela. Ja
razumem da ljudi vole pare ali gospoda iz "Skijališta Srbije" treba da
odvoje mali deo profita i opreme momke iz GSS-a da spašavaju ono
najvažnije - ljudski život. Zatim su doneli neki džak za imobilizaciju
posle 15-ak minuta, pa su ga pumpali ručnom pumpom i ovo nema blage veze
sa imobilizacijom. Ne daj Bože da čovek slomi kičmu, ja sam osetio
svaki cim ili pokret. Bio sam na snegu nekih 15-30 minuta i počeo da se
tresem od hladnoće i bola. Tada stiže ratrak na koji me utovaraju i voze
u takozvani "trauma centar". Vožnja je protekla relativno dobro,
dolazimo ispred ovog centra koji nema nikakav prilaz i penju me uz neke
stepenice 6 momaka (neki jači, neki slabiji) kroz uska vrata. Bolovi
nesnosni, cimanje na sve strane kako bi prošli kroz vrata. Objekat
potpuno neuslovan, osoblje odlično i šaljem im veliki pozdrav, posebno
sestri koja me pratila do Kraljeva. Ljudi nemaju nikakve uslove za rad u
našem najboljem ski centru i ne daj Bože da se čovek povredi na
Kopaoniku.
Nije dovoljno samo graditi hotele i uzimati pare treba prvo
uraditi osnovno - ambulantu i žičare. Pošto oni nemaju nikakvih uslova
nisu imali čime da mi seku pancerice pa su mi razvlačili slomljenu nogu,
pa su me nakon toga nosili na pod u drugu prostoriju kroz opet uska
vrata da mi stave neku nazovi langetu. Onda opet nošenje napolje kroz
ona ista uska vrata i stepenice i utovar u sanitet kome ne funkcioniše
kočnica za krevet i cimanje 5 minuta dok nisu uspeli da ga nekako ukoče.
Inače, imaju samo 1 sanitet u veoma lošem stanju koji putuje do
Kraljeva više od dva sata i ne daj Bože da se još neko povredi jer bi
trebalo da čeka minimum 5 sati da ovaj ode i vrati se iz Kraljeva.
Povređen sam u 16 h a u Kraljevu sam bio u 22 h, to znači trebalo im je 6
h za celu proceduru, ne daj Bože komplikovanije povrede ne znam ko bi
to preživeo. Molio sam ljude iz "trauma centra" da me odmah voze u
Beograd, ali to za njih nije bilo moguće. U Kraljevu me primaju ljudi
koji su pravi profesionalci i koji su me zadržali na odeljenju zbog
ugroženih vitalnih parametara iako su moji roditelji već bili angažovali
privatni sanitet da me vozi za Beograd, i želim da im se zahvalim na
staloženosti i odluci da me zadrže u Kraljevu par dana jer je pitanje
šta bi bilo da sam odmah išao za Beograd. U Kraljevu sam imao
profesionalni tretman, ali sam zbog ozbiljnosti povrede odlučio da
operaciju izvršim u Beogradu. Dva dana nakon povrede prevezli su me u
Beograd, u Ortopedsku bolnicu "Banjica". U ovoj bolnici mi je izvršena
operacija 01.03.2010. I tu sam na oporavku do današnjeg dana. Danas
18.03.2010. sam prvi put ustao iz kreveta nakon 25 dana! Pozdrav svima i čuvajte se "tanjirača" na Kopaoniku. PS Kopaonik je moja omiljena planina i sve što pišem, pišem iz najbolje
namere."